Okončani tradicionalni 5. hercegnovski Dani Knjižare So

Formatom klasična, hercegnovska Knjižara So proslavila je s cijelim Gradom, 11. i 12. jula, uz bogat program, ne samo 5. godina postojanja, već i 111 godina najstarijeg bokokotorskog, kad i crnogorskog knjižarstva uopšte. Onog hercegnovskog.

Na prepunom glavnom gradskom trgu pod Sat kulom, na iznenađenje mnogih u tom trenutku zatečenih gostiju, pred Knjižarom So održala je mini-koncert kotorska ženska klapa „Bisernice Boke“. I to je tek bio uvod u ovogodišnja tradicionalna knjižarska dešavanja. Naime, Vlasta Mandić, višedecenijska kapetanica ženske klape, autorka je najluksuznijeg kuvara koji se ikad pojavio na prostorima Boke, Srbije i Crne Gore.

Promocija gustoznog libra iliti knjige koja receptima obećava sve one stare, izvorne ukuse - konačno i opet na tanjiru – odigrala se koju stotinu stepenica iznad, u srednjovjekovnom ambijentu dominantne Kanli kule.

Da je „Bokeška kužina“ koncipirana na način da u njoj opisanim delicijama od ribe i plodova mora, u delicijama od mesa, i u slatkim završecima s Peraškom iliti Dobrotskom tortom kao vrhuncem – ne uživa čovjek sam – govorio je pisac i PR Knjižare So, Nikola Malović, potom istoričar umjetnosti, Lazar Seferović i publicista Vujica Ognjenović. Stotinak metara iznad mora, na mjesečini, u ambijentu koji je dekorisan bio turskim topom iz 17. vijeka, pred stotinak Hercegnovljana i gostiju, povela se priča o tome da Bokeška kužina nije za jednu personu vjekovima parićavana, a za dvije je tek – ako bi to dvoje imali ljubavni razlog... Bokeška kužina predviđena je kao gastronomija za klapu, za društvo, za prijatelje oko stola. Za ćakule od mediteranske vrste, iza kakvog perfidnog obalnog vina.

Da se Bokeška kužina dobro slaže i sa crnim domaćim i sa kvalitetnim bijelim vinom što se konzumiralo, svjedoci su bili svi, koji su imali tu jedinstvenu priliku da probaju najrafiniranije kulinarske izvedbe maestralne Vlaste Mandić, brodete, marinade, njokade, lešade, mušljade, toćeve razne, muljanske bokune, te one slatke delicije imenom kroštule, paradižete, mandulate, savojarde, babanace...

Diktafoni, fotoaparati i kamere zabilježili su tek djelić knjižarske fešte evidentirane na sajtu Knjižare So, www.knjizaraso.com.

Da je Bokeška kužina način življenja, i to u grupi, u klapi, porodici, u prijateljskom okruženju, na kraju prvog dana Dana Knjižare So, bili su saglasni svi. Luksuzni kuvar, s autorskim potpisom Vlaste Mandić naprosto je postao ukusno ime zalivskog brenda. Pojedini se recepti već nalaze u stvarnoj ponudi nekih renomiranih zalivskih restorana.

Drugog pak dana, 12. jula, na prepunom platou ispred Knjižare So, mogao se čuti stanoviti jubilarni rezime, naime da je Knjižara So prije pet godina organizovala prvo integralno čitanje Njegoševog „Gorskog vijenca“ na ex-YU prostorima, a po ugledu na integralna čitanja Servantesovog „Don Kihota“ u Barseloni. Da je, 2005, raspisala prvi SMS-književni konkurs na temu Herceg-Novi u jednoj rečenici, da je dovela najmlađeg pisca zastupljenog u Deretićevoj Istoriji srpske književnosti - Igora Marojevića, da je promovisala prvi knjižarski sajt na prostorima Boke Kotorske i Crne Gore, www.knjizaraso.com.

Potom je knjižarski PR, Nikola Malović, uručio pet motiva starog Herceg-Novog na razglednicama, izdanje Knjižare So, potomku Jova Sekulovića. Predstavljen je tom prilikom i spomen-pečat koji svjedoči da je rodonačelnih obalnog srpskog knjižarstva, J. Sekulović, rođen prije 130 godina. Kao da atipičnim dešavanjima nema kraja, Nikola je Malović oficijelno promovisao novi, kuriozitetni suvenir: Herceg-Novi, Grad sa 100.001 stepenicom.

Riječ je o autorski osmišljenom suveniru koji tekstom i dvojezičnim pečatom ukazuje na jednu od najvećih hercegnovskih atipičnosti: brojne stepenice i ulice-stepeništa. Ideja je potekla iz činjenice da se u portugalskom ljetovalištu Kabo da Roka izdaje turistima sličana potvrda, koja svjedoči da je neko zaista bio na najzapadnijoj tački evropskog kontinenta. S obzirom da leži na kaskadnom, amfiteatralnom terenu, Herceg-Novi umjesto mnogih ulica ima danas mnoga stepeništa. Herceg-Novi ima više ulica-stepeništa nego pravih ulica. Stepenice su simbol Grada. Niti jedna znamenitost ne nalazi se na istoj ravni. Do svake od njih moguće je doći tek ako se savlada neko stepenište. To obilazak Grada čini otežanim. Iz tog razloga, Knjižara So počela je da izdaje ovu unikatna i ekskluzivnu Potvrdu koja pečatom i potpisom svjedoči da je Marko Marković ili Džon Smit uspio da se nebrojenim stepenicama uspenje, ili da siđe do glavnog gradskog trga koji se nekad zvao Trg soli. Herceg-Novi je otud ponosan na svakog avanturistu koji je Grad otkrio i iz one njegove teže saznatljive perspektive.

Finalno veče tradicionalnih 5. hercegnovskih Dana Knjižare So okončalo se ekskluzivnom promocijom u Beogradu netom štampane krune svih avantura, i to nakon 50 godina (izdavač: Ušće), izuzetnog putopisa norveškog autora Tora Hejerdala – „Ekspedicija Kon-Tiki“.

Priređivač, Nikola Malović, govorio je pred brojnom publikom o tome kako su, 1947. godine, petorica Norvežana i jedan Šveđanin, na splavu od balze, preplovili Pacifik, u dužini od 8.000 km, od peruanske luke Kalao do prvih ostrva Polinezije, i nakon 101 dana plovidbe – dokazali teoriju da su drevni južnoamerički narodi upravo bili ti koji su naselili sve polinežanse atole i ostrva.

O putopisu svih putopisa trebalo je da, sem Nikole Malovića, govori i Srđan Javorina, vlasnik izdavačke kuće „Ušće“, ali ga je smrtni porodični slučaj u tome omeo. Njegovo je zato mjesto dostojno zamijenila Venke Jever, Norvežanka koja godinama provodi ljeta u Herceg-Novom, pričom o tome kako je ona, kao mlada i kao čitateljka, doživjela eskpediciju svih espedicija. Pred brojnim Novljanima i gostima, Venke Jever je iščitavala one djelove na norveški jezik prevedenog Predgovora, priređivača ove istinite, pisane i izdavačke pustolovine – Nikole Malovića.

Do kasno u noć, kao i svake godine, protegao se, uz druženje i koktel, finale 5. po redu Dana Knjižare So. Peti put po redu, time su okončani dani obnovljenog klasičnog hercegnosvkog knjižarstva i izdavaštva.

Da harizmatična atipičnost traje i dalje, znaju svi posjetioci i kupci. Uz svaku pazarenu knjigu, knjižari ovih dana umetnu i kesicu s obalnim oblucima. Kao u bajci o Ivici i Marici, da se po nečemu mogu vratiti ljubitelji pisane riječi u Herceg-Novi. U jednu od rijetkih obalnih knjižara koja se nije odrekla preciznog naziva, nad kojom i dalje piše Knjižara, a ne prodavnica knjiga. Na glavnom hercegnovskom trgu – ime je format.

Gligo Bjelica