Korpa

Izdavaštvo - Knjižara So

Istorija bokeljskog pomorstva

Istorija bokeljskog pomorstva

Predrag V. Kovačević

Istorija bokeljskog pomorstva

 

Pred nama je hronologija izuzetne pomorske prošlosti jedinog fjorda na Mediteranu. Istoriju je na zahtjev kotorskih kolega profesora, studenata i učenika Pomorske škole – napisao prof. Kovačević, čime je dao do danas neprevaziđeni istorijski prikaz bokeljskog pomorstva.

Polazeći od opisa Boke kao prirodne luke, autor nam približava vremena od najstarijeg doba do Nemanjića, govori o Boki pod Vizantijom, pod dukljansko-zetskim vladarima, i tokom samostalnosti Kotora; o Herceg Novom u vrijeme kralja Tvrtka; o mletačkom i turskom periodu; razvitku i usponu Perasta, Dobrote i Prčanja; padu Mletačke republike i bokeljskom pomorstvu za vrijeme Napoleonovih ratova; tokom prve austrijske okupacije, tokom ruske uprave, francuske okupacije, engleske intervencije, narodne vlade, ponovo Austrije, s pobunom mornara; piše o pomorstvu Paštrovića i Budve; Bokeljima koji su zadužili rusku mornaricu; i onima koji su dali ruke pomorstvu kneževine Crne Gore...

Povezujući sve plavo-bijele teme, autor kazuje i o lazaretima u Boki, o čuvenim pomorskim školama u Boki, o Bokeljskoj mornarici, i tipovima jedrenjaka u zalivskoj prošlosti...

*

Profesor Predrag V. Kovačević proveo je djetinjstvo u Carigradu. Školovao se u jezuitskoj gimnaziji na njemačkom jeziku, a zatim u klasičnoj ruskoj gimnaziji. Maturirao je u Pragu. 

Pravni fakultet upisao je u Beogradu. U toku studija dodijeljena mu je engleska stipendija, pa je prešao na studije ekonomskih nauka u Kembridž. Diplomirao je na Univerzitetu u Edinburgu. Za izuzetne radne zasluge ukazom Predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita, odlikovan je 1972. Ordenom rada sa zlatnim vijencem.

*

U rukama držimo – zapravo – „Istoriju Boke Kotorske“, jer je istorijom najvitalnije zalivske privredne grane ispričana priča o istoriji Boke Kotorske.

                                                                             Nikola Malović

  • Postavio Admin
  • 08/05/2016 17:34
Detaljnije

Bokeški berberin

Bokeški berberin

Nikola Malović

Knjiga o zalivskom Meštru  „Bokeški berberin” je knjiga o čovjeku koji je izučivši jedan koristan i drevan zanat sebi i porodici obezbijedio budućnost, a drugima zadovoljstvo da iz brijačke i frizerske butige izađu vazda uredni i namirisani. Da budu ljudi, u estetskom smislu...

U trenutku nastajanja ove knjige, Milorad Minjo Malović (1944) iz Bijele, najstariji je aktivni zalivski frizer.

Dokumentarna proza prati Malovićev profesionalni život, paralelno sa zbivanjima na domaćoj i svjetskoj sceni – tokom punih 70 godina. Sve što se važno dogodilo u svijetu i nad Bokom Kotorskom u posljednjih sedam država u kojima je barbijer živio, potkazano je unutar ovih korica.

Ko želi da uđe u esenciju frizerskog zanata, ko želi da vidi kako je to biti brijač, uživaće u opisima iz butige koja vazda miriše na losione, kreme i puder. Čitaćemo o načinu na koji raste dlaka, o vrstama kose i brade, o alatima potrebnim da se čovjek dovede u red, o politici uvijek prisutnoj u butigi, o raznim ćudima onih koji sjédaju u rotirajuću meštrovu stolicu te se – okrećući nos kao provu – ogledaju u velikom ogledalu...

Nekad su to bila dva zanata, ali su danas frizerski i brijački zanat spojeni ujedno. Meštar Minjo šiša i brije preko 50 godina. Ponekad pet generacija iz iste familije. Ošišao je preko 100.000 glava. Valjda je zato i postao zalivski zanatski brend. Valjda je zato on deboto – Bokeški berberin.

  • Postavio Admin
  • 12/04/2016 21:34
Detaljnije

The Austro-Hungarian Fortresses of Montenegro

The Austro-Hungarian Fortresses of Montenegro

S izdavačkim logom hercegnovske Knjižare So, u ediciji Bokeljologija, čiji je urednik pisac Nikola Malović, ovih je dana izašla iz štampe profesionalno dizajnirana knjiga na engleskom jeziku „The Austro-Hungarian Fortresses of Montenegro" Bernarda Salivena.

 
Za razliku od kapitalnog djela Radojice Pavićevića „Werk - Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori", ovdje se radi o unikatnom vodiču za planinare, ali i za one koji bi da saznaju koje su to najznamenitije austrougarske tvrđave u Boki Kotorskoj. Autor je detaljno opisao 17 najreprezentativnijih objekata, kroz 12 pješačkih ruta i jednim uzbudljivim boat tripom.
Bernard Saliven je najduži dio svog radnog vijeka proveo radeći za BBC i BskyB. Kao volonter nekoliko humanitarnih organizacija tokom putovanja po Balkanu od 1998. g. otkrio je ljepote Crne Gore i Boke Kotorske gdje se i nastanio, a kao zaljubljenik u prirodu i planinarenje - otkrio je i iznenađujuće mnoštvo skrivenih austrougarskih tvrđava.
 
U esencijalnom vodiču na 120 strana Saliven je iskustvenu priču lišenu tumačenja istorije obogatio s čak 240 fotografija, ilustracija i mapa, te dao GPS koordinate za pronalaženje ovih, kako ih naziva, „čuda vojnog inženjeringa". Da kompleks austrougarskih tvrđava u Boki Kotorskoj jeste vrijedan pronalaženja, istraživanja i očuvanja, autor se zalaže sa entuzijazmom čovjeka koji poslovnično dolazi sa strane, da bi ono s čim su se starosjedioci saživjeli i ne obnavljaju, on ponovo otkrio.
 
Bernard Saliven ima zapravo ambiciju više: da od tvrđave Goražda iznad Kotora napravi muzej posvećen zaista jedinstvenom fortifikacijskom sistemu, znanom svojevremeno i kao Tvrđava Boka.

Gligo Bjelica

 

 

Bernard Sullivan

 

The Austro-Hungarian Fortresses of Montenegro - A Hiker`s Guide

 

The Essential Explorer's Guide to the fortresses around the Boka Kotorska.
  • 12 Great Walks and 1 Exciting Boat Trip
  • 17 Fortresses described
  • 240 Photographs, Illustrations and Maps
  • GPS coordinates provided for All Key Locations

 

"The Austro-Hungarian Fortresses of Montenegro - A Hiker's Guide" is now available from several bookshops in Montenegro. There are always copies held at the Salt Bookstore to the right of the steps under the clock in the historic main square in Herceg Novi.

 

About the Author
 
Having spent most of his working life with major broadcasters, including the BBC and BskyB, the author discovered the existence of the hidden Austro-Hungarian fortresses while traveling in the Balkans from 1998 as a volunteer for several humanitarian aid organisations. Because of its great natural beauty, he and his wife returned to make Montenegro their second home, enabling them to explore these marvels of military engineering, and satisfy their passions for hiking and photography. The knowledge gained, together with supplemental research, provided him with a unique knowledge to share with others. This book is the result.

 

  • Postavio Admin
  • 12/04/2016 21:32
Detaljnije

Knjiga o žućenici

Knjiga o žućenici

 
Mašo-Miško Čekić
Blaženka Vučurović
 
Da je blago svuda oko nas, potrudili su se i kazali nam Mašo-Miško Čekić i Blaženka Vučurović, stavljajući akcenat na biljku od koje se može napraviti preko 120 jela. To „Knjigu o žućenici" čini zaista kuriozitetnom.
 
Autori su sabrali sve što se moglo saznati o žućenici, dok su godinama vrijedno sakupljali recepte, i sa rastućom gastro-grupom istomišljenika iz Tivta i Boke, učinili dvostruk podvig: prije 10 godina pokrenuli su „Žućenica fest" u čast i slavu najpoznatije obalne jestivosti, i uspjeli su da kamere, domaće fotoreportere, i novinare iz regiona - privuku i upoznaju sa biljkom koja se izborila za status brenda.
 
S uživanjem listamo knjigu Sadržajem podijeljenu na: Tradicionalna jela; Predjela; Supe i čorbe; Glavna jela; Salate; Poslastice; pa čak i pića!
 
Značaj „Knjige o žućenici" neće biti shvatljiv u prvi mah. Ona ne predstavlja otkrovenje po svom obimu, fotografijama ili opremi. Otkrovenje je što prvi put u istoriji uzdiže kažiprst - i spušta ga na reckavi listić koji je prijatnim, pomalo gorkim ukusom, ishranio generacije naših predaka.
 
Zato je ova knjiga važna.
 
Prevazilazi žanrovske granice kuvara budući da prerasta u koncept. Pred nama je, dakle, jedan od mogućih oblika Priručnika za preživljavanje, formatiran kao multipraktična (gastronomska, etnološka, suvenirska i bibliofilska) zbirka tradicionalnih i modernih recepata u čijem je fokusu jedna i jedina - Cichorium intybus!
 
Dugujemo joj, itekako. Jer, ko nema žućenicu u krvi!

  • Postavio Admin
  • 12/04/2016 21:31
Detaljnije

Pomorska lica Boke Kotorske

Pomorska lica Boke Kotorske

Edicija
Bokeljologija
Knjiga 4
Copyright © 2013. by Siniša Luković
Copyright © 2013. by Knjižara So


Urednik:
Nikola Malović


Recenzent:
Petar Palavršić, kustos pomorsko-tehničke zbirke
Pomorskog muzeja u Kotoru


With special thanks to:
Azmont investments


U osnovi naslovne strane:
Austrougarska topografska karta Boke Kotorske

 

 

Siniša Luković: „Pomorska lica Boke Kotorske“, Knjižara So, Herceg Novi, avgust 2013. Edicija „Bokeljologija“, knjiga 4. Žanr: popularna istoriografija. Veći srednji format, tvrd povez, 392 str, 470 istorijskih fotografija. Recenzent: Petar Palavršič, kustos pomorsko-tehničke zbirke Pomorskog muzeja u Kotoru. Urednik: Nikola Malović.

 

Vrijeme od sredine 19. do sredine 20. vijeka, tj. doba druge uprave Austro-Ugarske nad Bokom, doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pa Kraljevine Jugoslavije – do sada је najslabije ilustrovani period inače prebogate bokeljske povjesnice. Malo je ko pokušao da sagleda što je za ovih 100 godina o kojima govori Siniša Luković, zapravo zapljusnulo Boku.

 
Mnoga pomorska lica stekla su imena van Zaliva: Oravčanin Miloš Vukasović u Argentini, Luštičanin Petar Zambelić u Čileu. U Herceg Novom rodio se najveći pomorski pilot-as Prvog svjetskog rata.

U Boki Kotorskoj, ili pred njenim obalama, ispisivali su se djelovi opšte istorije: prva svjetska upotreba hidroaviona u ratne svrhe, prvo potapanje podmornice dejstvom hidroaviona, prvi dokumentarni film o podmorničarima. Iz Boke je odnesena morska mina koja će u Egeju potopiti “Britanik”, brod blizanac čuvenog “Titanika”. U Boki se podmorničarstvu naučio admiral Karl Denic, nasljednik Adolfa Hitlera na mjestu šefa Trećeg rajha, strah i trepet Vinstona Čerčila u Drugom svjetskom ratu. Po životnoj priči Georga fon Trepa, komandanta Podmorničke baze austrougarske ratne mornarice u Boki, snimljen je holivudski film „Moje pjesme, moji snovi“.

Nisu samo ratnici ispisivali zalivsku istoriju 19. vijeka. To su bili i naučnici, pisci i avanturisti, poput Spiridona Gopčevića Mlađeg, čovjeka po kome ime nosi jedan od kratera na Mjesecu. U Boku su brodovima stizale ili iz nje odlazile i krunisane glave, poput britanskog Edvarda VIII, ili jugoslovenskog kralja Aleksandra I Karađorđevića.

 
U „Pomorskim licima Boke Kotorske“, po riječima recenzenta Petra Palavršića, Luković ne ostavlja po strani ni male ljude, poput Vasa Sladovića – Robinzona Krusoa iz Baošića, ili Iliju Niketića, kapetana koji je na moru u više navrata spasavao ljude i brodove. Galerija se kompletira strancima koji su zadužili Boku, pomorskim licima nalik admiralu Maksimilijanu Daublebskom fon Šterneku, čovjeku koji je utemeljio Pomorski arsenal u Tivtu, i podigao veliki Mornarički, danas Gradski park. Luković daje zanimljive marinističke portrete – opisujući „Danicu“, jahtu kraljice Marije Karađorđević, Titov brod „Galeb“, školski brod „Jadran“...
Pomorska lica Boke Kotorske istorijska su lica junaka iz ove knjige. Ali su to možda još i više istorijska lica same Boke Kotorske – apostrofira urednik, Nikola Malović.


Gligo Bjelica

 

U zahvalnost / With special thanks to:
Azmont investments – Azerbaijan Montenegro.

 

azmont_investements_logo

 

Intervju: Radio Slobodna Evropa

 

  • Postavio Admin
  • 12/04/2016 21:30
Detaljnije

Herceg-Novi: Grad sa 100.001 stepenicom

Herceg-Novi: Grad sa 100.001 stepenicom

Herceg-Novi dobio je knjigu koja ga determiniše.

U samostalnom izdanju hercegnovske Knjižare So (edicija Bokeljologija, knjiga 3), početkom jula 2011. izašla je iz štampe žanrom atipična, književna fotomonografija Nikole Malovića.

Riječ je o luksuznoj knjizi u tvrdom povezu, koja pomijera granice što to sve knjiga može da bude. Jer „Herceg-Novi: Grad sa 100.001 stepenicom“ – fotomonografija je, i književni tekst, i turistički vodič, i unikatan suvenir, i – osmišljeni kulturološki koncept. Na svim udruženim ravnima kazuje o najvećoj posebnosti Herceg-Novog, o specifičnom arhitektonskom nasljeđu – o skalama, s konkretnom istorijskomom i civilizacijskom pričom.

Knjiga slične vrste nisu učestale; spadaju u one rijetke, „s potpisom“.

Potpis Nikole Malovića, dobitnika nekoliko visokih priznanja u srpskoj književnosti – evidentan je u ovom slučaju na svakoj od 350 posebno dizajniranih strana. Malovićeva je poetika zahtijevala da sve fotografije budu crno-bijele, da na njima nema ljudi, da tekstovi budu pisani književnim stilom, da knjiga postane interaktivna time što se sa upisanim imenom i prezimenom vlasnika može ovjeriti dvojezičnim pečatom, i da zauvijek ostane kao prezenca – ne samo zato što je naglašeno estetična, već stoga što kazuje o kompletnom a specifičnom, arhitektonskom nasljeđu Herceg-Novog.

Ko god želi da fotomonografiju najbolje spozna kao dobro ukomponovanu cjelinu, najprije valja da prouči njen Sadržaj – na čak 4 strane. Svi boldovani naslovi predstavljaju brojne foto-ture, a neboldovani – naslove tekstova; evo tek nekih: Najpoznatije gradsko stepenište, Remućaduri, Sve skale u dvama zalivskim rječnicima, Stepenište slikano kamilicom, Stepenišni potoci, Škovacin, Kaldana, Hladovite skalinade, Baškarić, Hercegnovsko stepenište je ulica, Stepeništa sa dva lica, Skale i zdravlje, Kaldrma kroćata, Vrste skala, Koliko stepenica gradi stepenište... Posljednja trećina knjige predstavlja Apendiks, u kome se nalaze tekstovi o svim HN-geografijama, sad iz turističkog ugla. Slijedi kratko podsjećanje što se to dogodilo u Zalivu, regionu i svijetu tokom istraživačkog rada („Dogodilo se tokom 2010. Dok je u Herceg-Novom vladao mir“), nailazimo potom na tekst suvenirskog koncepta i na inkorporirane kuriozitetne suvenirske Potvrde, ćiriličnu, latiničnu i onu na engleskom, iza čega čitamo popis literature, i bilješke o autoru.

Malović je, dakle, kompletan autor tekstova i fotografija, duh što je bdio čak i nad takvim sitnicama kao što je, na primjer umanjena do minijature, jedna skalinada iz luštičkih Zambelića, a koja se u donjem lijevom i desnom uglu, kao refren ponavlja sve vrijeme, odmah do oznake paginacije, pored broja konkretne fotomonografske stranice.

Kao dobar čitalac – koji uvijek podvlači misli koje vrijedi podvući – Malović je i u tom smislu bio inovativan, predvidjevši koja bi to promišljanja o skalama mogla da stoje zasebno, kao sentence, te ih dao u posebnom podnaslovu: Podvučeno tokom čitanja. Evo tih misli i opažanja:

„Svako lijepo hercegnovsko stepenište ima dva svoja lica. Posmatrač nikad ne može da vidi oba. Jer ili gleda uz, ili mu se divi niz skale.

*

„Skalin i skalin daju skaline, a skalini – skalinade.

*

„Stepenica gubi jedninu kada su ih dvije.

Niko ne zna koliko mora da ih bude, eda bi iz njih izraslo stepenište.

*

„Što si više skala prošao, više o njima znaš.

Ko prođe mnoga stepeništa, taj ih i upozna.

*

„Svih sam se čuda nagledao, ali da neko stotine stepenica savlađuje sa sve bebom u kolicima, mislim da može da se kao fenomen opazi samo u Herceg-Novom.

*

„Istraživački rad na ovoj knjizi otkrio je ono o čemu ne bismo niti promišljali da upravo nije bilo istraživačkog rada na ovoj knjizi.

*

„Mnoga stepeništa iz ove knjige ni danas ne postoje precizno ucrtana na mapama Grada.

*

„Vremena su deboto uzela da se presvlače kao zmije.

Sa skala se lijepo vidi...

*

„Sa skalama na vi – oni su koji po nesreći imaju anginu pektoris. I oni koji pate od degenerativnih oboljenja koljena.

*

„Valja imati srce za obilazak Herceg-Novog, grada sa 100.001 stepenicom.

*

„Vratimo u Grad školovane naše sinove i kćeri. Jedino u tom pravcu može da se razvija Novi.“



Pogledajmo, na kraju, šta piše na zadnjoj korici, i ko tamo preporučuje ovo unikatno izdanje:



„Od osnivanja 1382. do danas, Herceg-Novi leži na kaskadnom terenu. Umjesto mnogih ulica – ima mnoga stepeništa. Herceg-Novi ima više stepeništa nego „pravih“ ulica. Vremenom su stepenice ili skale postale simbolom Grada.

„Književna fotomonografija „Herceg-Novi: Grad sa 100.001 stepenicom“ donosi katalog od preko 500 slika iz, pazimo: Starog grada, Grada, s Hercegnovske rivijere, svega Zaleđa, s Poluostrva i sa Ostrva. Unutar ovih korica nalazi se najveća ikad objavljena kolekcija stepenika i skalinada.

„Knjiga govori o istoriji stepeništa, o vrstama kamena, majdanima, alatima, zanatima, najdužim gradskim stepeništima, najpoznatijim, najljepšim, onim sa dvama licima, neobičnim...

„Time što se u Knjižari So na glavnom hercegnovskom trgu može ovjeriti dvojezičnim pečatom – ova knjiga postaje ono što je do sada knjiga rijetko bila – unikatni suvenir. Baš takav suvenir svjedoči da je njen vlasnik, samim tim što se odnekud obreo na centralnom Trgu, uspio da savlada brojne skale. Bez sve šale: valja imati srce za obilazak Herceg-Novog, grada sa 100.001 stepenicom.



„Herceg-Novi je konzulski grad sa dvosmernim stepenicama koje se uzdižu od mora ka nebu.“

Zoran Lutovac, ambasador Srbije u Crnoj Gori



„Hercegnovske stepenice imaju vrh na oba kraja. Mnogi ih broje i proklinju, a tek na cilju shvate da su se, i

šli nadole ili nagore, uvek uspinjali.“

Grad_sa_100.001_stepenicom_pecat_mala
Đorđe Malavrazić, glavni i odgovorni urednik Radio Beograda 2, Novljanin



„Svaka novska skala ima svoju priču i svoju tajnu, a to je mnogo više od puke istorije i graditeljskih poduhvata kada o tome govori Nikola Malović.“

Olivera Doklestić, književnica, Novljanka“



Gligo Bjelica

  • Postavio Admin
  • 12/04/2016 21:25
Detaljnije

Razglednice s motivima starog Herceg-Novog

Razglednice s motivima starog Herceg-Novog

Svih pet razglednica na poleđini imaju odštampan tekst, a u okviru za pisanje i staru kartu Boke Kotorske (Ambroise Tardieu, 1824):

Povodom 5-godišnjice obnovljenog gradskog knjižarstva (2004–2009), Knjižara So – baštinik tradicije rodonačelnog hercegnovskog knjižarstva Jova Sekulovića (1879–1950), odlučila je da štampa pet izabranih motiva starog Herceg-Novog. U formi reprinta i dokumenta, u opticaju su ponovo one razglednice koje je od 1914. do 1929. štampao upravo J. Sekulović.

Celebrating its 5th Anniversary of restored bookstore tradition in Herceg Novi (2004–2009), and as the heir to the foundation of Jovo Sekulović (1879–1950) towns bookseller and publisher, Salt Bookstore published five selected postcard/pictures of old Herceg Novi. These postcards were published by Jovo Sekulović from 1914. to 1929, now reprinted and documented by Salt Bookstore Herceg Novi.

 

 

1. Panorama Herceg-Novog s početka 20. vijeka
Panorama of Herceg Novi beginning of the 20th century
 
 
Gradska luka, 1916.
Marine, 1916.

 

2. Sat-kula, simbol Herceg-Novog, 1914.
Clock tower, symbol of Herceg Novi, 1914

 

Pogled na Herceg-Novi iz gradske luke, 1919.
View of Herceg Novi from the marine, 1919.

 

Stare hercegnovske palate i hotel „Boka“ (desno), 1929.
Old palaces in Herceg Novi and hotel "Boka" (right), 1929.

  • Postavio Admin
  • 12/04/2016 21:12
Detaljnije

Pomorski život na jedrenjacima i parobrodima

Pomorski život na jedrenjacima i parobrodima

Knjiga na koju se čekalo 76 godina!


Izdavači: Knjižara So / Narodna knjiga (Herceg-Novi / Podgorica), 2009. Edicija Bokeljologija, knjiga 2. Naslov originala: Uspomene iz pomorskog života (Split, 1933). Urednik: Nikola Malović.

Memoarsko-putopisna proza; reprodukcije jedrenjaka i parobroda, Indeks geografskih pojmova, Indeks frekventnih pojmova, foto-prilozi, veći format, tvrd povez, 217 str. Na naslovnoj strani: slika mariniste Vasilija Ivankovića Brodolom brika „Pierino“, ulje na platnu, 1833. g. 
 
*
 
„Pomorski život“ kapetana Vlada Ivelića iskustvena je životna priča jednog od posljednjih Bokelja koji je plovio na jedrenjacima, a karijeru okončao na parobrodima – nakon punih 50 godina plovidbe!

Putopisa s morskom i pomorskom tematikom naprosto je malo. Ovdje je riječ o najboljem.
Nikola Malović

Memoarsko-putopisna proza kap. Vlada Ivelića nudi kolekciju konkretnih istorijskih slika s Jadrana, Mediterana i svih okeana – od druge polovine 19. vijeka do pred kraj Prvog svjetskog rata.

Kako je uopšte došlo do propasti jedrenjaka, tih najjeftinijih i najekološkijih prevoznih sredstava?

Lakše je reći koje more u ovoj knjizi nije opisano, ili tip jedrenjaka, ili parobrodarska ruta tršćanskog društva Lloyd, negoli – što se u knjizi sve nalazi opisano.

Čitalac naprosto vidi jedrenjake i terete, život posade, oskudni jelovnik, opasnosti i bure, bolesti, brodolome; tipove parobroda, rute, konkretne gradove i pomorske situacije, mora i okeane, pa i bogate menije, neobične putnike, ekstremne vremenske prilike, sudare, ljudske tragedije, početke turizma, moreuze, rtove, ostrva, struje, navigacijske vještine, ratove i maestralna snalaženja u jednoj od najtežih profesija pod kapom nebeskom.

Knjigu je, kao djelo od izuzetnog značaja za kulturu, finansijski pomoglo Ministarstvo kulture, sporta i medija Republike Crne Gore.
 
*

Predgovor:
Pomorska literatura i pomoračka lektira


Kap: Koja su četiri glavna jedra na brodu tipa brik?
Mali: Ona što nam ih je na putu iz Honkonga za Sidnej raznio bio ragan? Hmmm, paroket donji, trinket, gabija donja i maistra.
(Iz novele u dramskoj formi »Capt. Vizin – 360° oko Boke«, Uliks, Kotor, 2002)

Kada sam 2002. za potrebe slavske drame kotorske Pomorske škole odlučio da napišem i za Nikoljdan te godine postavim na scenu komad »Capt. Vizin – 360° oko Boke« (povodom 150-godišnjice od početka Vizinovog puta oko Svijeta, 1852–1859) – ni slutio nisam gdje ću se s upravo morem građe morati da uhvatim u koštac. 
Kolege profesori, listom kapetani, upućivali su me na djelo kap. Vlada Ivelića. Jer, da bi se dočarao Vizinov cirkumnavigatorski podvig, istraživač je svaki morao da krene od realnih opisa broda tipa brik. Takav je upravo bio Ivelićev »Pierino«.
S »Uspomenama iz pomorskog života« kap. Ivelića susreo sam se dakle 2002, kad sam primjerak knjige pozajmio ljubaznošću posade kotorskog Pomorskog muzeja. Što sam stranice više listao, više sam bio ubijeđen gdje sam očima došao u posjed upravo vanredne građe. Memoarski putopis kap. Vlada Ivelića do te je mjere bio dragocjen, pokazalo se, da ga je i prof. Predrag Matvejević koristio prilikom pisanja čuvenog »Mediteranskog brevijara«, u onim segmentima koji opisuju kako se teško živjelo i što se konkretno jelo na jedrenjacima.
 
*
 
Memoarsko-putopisna proza kapetana Vlada Ivelića od izuzetnog je značaja za našu kulturu. Iskustvene nam je opise ostavio jedan od posljednjih zalivskih pomoraca koji su plovili na jedrenjačama i jedan od sasvim rijetkih koji su nakon punih 50 godina provedenih na moru o svemu ostavili upečatljivog traga.

Trag ostao iza djela kap. Ivelića utoliko je veći što iz „Pomorskog života na jedrenjacima i parobrodima“ mi vidimo konkretne istorijske slike na Jadranu, Mediteranu, po drugim morima i okeanima – od druge polovine 19. vijeka do pred kraj Prvog svjetskog rata. Kada, primjera radi, kap. Ivelić opisuje sveopštu radost u Istanbulu po dolasku Mladoturaka na vlast, tada grozničavo pratimo istoriju sagledanu iz prve ruke. Ni izdaleka to nije jedino konretno mjesto spram koga se svjetska istorija može da prati iz vizure onog koji ju je kao sudionik opažao uvijek s mora.

Istorijska vizura s mora – sa do sada najkompletnijim opisom klasičnog pomorstva, sa svim detaljima tog teškog zanata iliti struke – čine ovu knjigu atipičnom, vrijednom i potrebnom, kako savremenom čitaocu željnom istinite avanture, tako i onima koji bi da minuli život uzmu da proučavaju.

Lakše je reći koje more nije opisano, ili tip jedrenjaka, ili parobrodarska ruta tršćanskog društva Lloyd, negoli – što se ovdje sve nalazi opisano. Mi naprosto vidimo jedrenjake i terete, život posade, oskudni jelovnik, opasnosti i bure, bolesti, brodolome; tipove parobroda, rute, konkretne gradove i pomorske situacije, mora i okeane, pa i bogate menije, neobične putnike, ekstremne vremenske prilike, sudare, ljudske tragedije, početke turizma, moreuze, rtove, ostrva, struje, navigacijske vještine, ratove i svakakva snalaženja u jednoj od najtežih profesija pod kapom nebeskom.

Pažljiv čitalac opaziće gdje je nekim godinama kap. Ivelić posvetio posebnu pažnju. To su godine 1881, 1908, 1912. i 1914. U prvoj od navedenih, naš je Bokelj naprosto uskrsnuo, pobijedivši opaku žutu groznicu, dok su 1908, 1912. i 1914. godine ratova, balkanskih i Prvog svjetskog. Izuzetno hrabar, pravno i etički neokaljan, te dokazano human, kap. Ivelić je protolik u Boga vjerujućeg pomorca s naših zalivskih prostora.

Na pojedinim nam mjestima autor riječima nudi znatno više od onog što dočaravaju reprodukcije jedrenjaka na kojima je plovio. 
Slika čistih mornara, čak i ako je verbalno retuširana, opet je svake hvale vrijedna istorijska slika: „Kad se dođe na mjesto gdje ima dobre vune, mornar je kupi koliko mu je potreba, sam je opere u vrućoj vodi i sapunjači, raščešlja i spravi, zatim kupi jake robe za intimu i prošije svoj štramac, a kad je u Engleskoj onda kupuje postavu za lencule, jastuke i vunene pokrivače. Svaki put kada pođe kući naš mornar sve ostavi tamo da kupi opet drugo, novo, tako da je mornarska postelja kod kuće i na brodu vazda u redu, u njoj nema stjenica ni drugih insekata, jer se među sobom takmiče čiji je ranač čistiji i često ga iznose na vazduh radi provjetravanja.“
Na jelovniku iz 1881, na ručku pripremljenom na palubi brika „Pierino“, tik uz kubansko selo Santa Kruz, mnogi bi današnji pozavidjeli renomirani restorani: „MENI nam je bio: pršut luštički, salam kavijal, tunjevina i sardine, zatim supa od oriza sa graškom i utrobicom od piladi sa parmeđanom, kokoška i govedina na zeleni po domaću sa hrenom, ribe ljubaj i jastog sa tatarskom žutom majonezom, janjetina pečena sa salatom i kremonskom mustradom, mješani sir, peraška torta, gurabije i razno voće. Vino od lapsike, crno i bijelo, muškat frontinjan i šampanjac, kafa turska sa kojom šatres i zadarski maraškin.“

Razglednicu iz voda oko Svete gore, na Badnje veče 1908. g, potpisuje ovako: „Početkom burne 1908. (...) upravo na pravoslavno Badnje veče prošli smo blizu rta Atos, gdje videći osvijetljene one velike Svetogorske manastire, dao sam otvoriti sve električne fenjere, koji bijahu na prvom jarbolu i sa tri topovska hica, te sa nekoliko bengala i vatrometa pozdravio sam Hilandar, zadužbinu Nemanje i Sv. Save, našeg pokrovitelja, a sam Božić sam proslavio u Kavali sa agentom našeg društva, Sponti, i sa nekoliko prijatelja.“

I još mnogo slika nudi u ovoj knjizi kap. Ivelić.

Zasigurno, najupečatljivije redove ostavio nam je pripovijedajući o zapovjedništvu nad goletom „Desiree Constance“ poročnog kapetana Demoy Françoisa (1880), prikazom dobrog kubanskog domaćina don Peralte (1881), opisima klete žute groznice (1881), te kada govori o pobuni 700 gladnih Arapa (1886), o odiseji mladog istraživača Savarùa (1887) i nevoljama s bärkom „Božidar“ (1893). U Odesi se našao smrznutih brkova ispod 8 vunenih pokrivača (1896), u Trstu preživio atentat u pozorištu „Fenice“ (1897), a potom uživao i sam u uspjehu parobrodarskog kuvara Anđela Bože (1898). Na putu iz Bombaja za Trst imao je lažni slučaj azijatske kolere (1900), i 25 Američanki s kartom od 945 dolara za 95 dana po Mediteranu i Svetoj zemlji (1906). Na sceni se (1908) pojavljuje Ibrahim Mesak, odbjegli vojnik, potom umrli ruski konzul, 48 sati go u soli i na ledu (1910). Slijede epizode (iz 1912. g) sa zagubljenim kovčegom američke bogatašice, slučaj slijepog putnika, krojača iz Carigrada, te priča dvije mlade Italijankama i putešestvije crnogorskih izbjeglica iz Turske. Časni bugarski pukovnik Sopronof reći će (1913): „Protiv braće Srba neću da se borim!“, da bi se svi opisi, kad i memoarski album – zatvorili (1914) – ratnim slikama života, kako na Prokljanskom jezeru i parobrodima, tako i u autrougarskom državnom ramu.
 
*
 
Riječi kap. Vlada Ivelića naprosto pobuđuju ljubav prema moru. Kada se knjige domogne, recimo, učenik Pomorske škole ili student Fakulteta za pomorstvo, zlata postaje da bude vrijedna. „Pomorski život“ je pomorska literatura i pomoračka lektira iza koje više ne postoji pitanje kojemu se valja ubuduće privoljeti carstvu. Morskom i pomorskom! – apostrofira sve vrijeme autor. More je ono što preostaje, ne samo kao ekonomska nužnost u 21. vijeku, nego i kao nastavak tradicije povlašćenog, istina teškog, ali istorijski dominanog zanimanja na našem Primorju.

Ivelićev „Pomorski život“ može se posmatrati i kao vrlo podsticajni ekonomski i obrazovni manifest. Posebno u vremenu svjetske ekonomske krize. Novo se izdanje pojavljuje godine 2009. – na 90-godišnjicu od penzionisanja kapetana koji je ravno 50 godina bio moreplovac, kad i na 140-godišnjicu od početka jedne životne, plavo-bijele storije.

Autor na početku kaže: »Gledajući u sinje more još od malih nogu, kad sam u prvom djetinjstvu uz rodne obale plivao, vozio se i jedrio, tako me zanije i tako mi omili beskrajna pučina, da sam tvrdo odlučio čitav svoj život posvetiti moru. I zbilja, kad mi je bilo 14 godina, krenuh uz blagoslov i dozvolu roditelja, dne 2. februara 1869. iz doma u Trst, parobrodom austrijskog Lloyda. (...) Ukrcao sam se na austrijski brik »Slava O«, kojim je zapovijedao moj ujak, kap. Petar Kršanac. Brod je bio nov i lijep, od 500 tona nosivosti, sagrađen na Sv. Bortolu za račun brodovlasnika i negda imućnog trgovca Rista Opujića, koji je zbog velikih gubitaka na tršćanskoj berzi bankrotirao i malo docnije kidisao na svoj život. (...) Na »Slava O« ukrcao sam se za kamarota s mjesečnom platom od 8 forinti u zlatu, a poslije 18 mjeseci bio sam pomaknut za mladića s platom od 18 forinta. Prvo moje putovanje bilo je sa teretom dugarela za Bordo, odakle smo prešli u Kardif, gdje krcasmo ugalj za Carigrad«. Knjiga se završava riječima: »Uprava društva Lojda sa ravnateljstvom našeg Fondo Pensioni predložila me strogom pregledu doktora Guzine i Markovića, sa odlukom kojih na 1. februara 1919. godine dobio sam pensiju sa 37 godina službe na parobrodarskom društvu Lloyd, a poslije ravnih 50 godina moreplovstva.«
Stara mudrost kazuje da se u životu sedam puta može imati i nemati. Kap. Ivelić imao je tu sreću da ne okusi baš svih sedam ekonomskih posrnuća, premda se iza brodoloma brika »Pierino«, čudom preživjevši smrtonosnu žutu groznicu, „vraćao put Evrope kao najnesrećniji ubogi utopljenik“.

Plovidbu na jedrenjacima kap. Ivelić zamijenio je plovidbom na parobrodima. Hvaleći jedra do konca života. 

Nikola Malović

  • Postavio Admin
  • 12/04/2016 21:08
Detaljnije

Bijela i Bijeljani

Bijela i Bijeljani

Herceg-Novi, 19. јун 2008.

Neposredno pred tradicionalnu manifestaciju „Dani Knjižare So“, tokom koje se svakog 12-13. jula obilježava obnova hercegnovskog knjižarstva, Knjižara So postala je i izdavačka kuća. Iz štampe je izašla knjiga „Bijela i Bijeljani“, pok. autora Petra D. Vukovića.

Po riječima urednika edicije „Bokeljologija“, Nikole Malovića, edicija je programski osmišljena na način da akcenat stavlja na bokokotorske i mediteranske teme.

Prvenac „Bijela i Bijeljani“ plod je dugogodišnjeg predanog istraživanja Petra D. Vukovića. Na 250 strana, s preko 50 mahom neobjavljenih starih fotografija, knjiga nam otkriva mnoge značajke vezane za viševjekovni (su)život u jednom malom mjestu Boke Kotorske, tipičnom i atipičnom u isto vrijeme. Brodarstvo, maslinarstvo, vinogradarstvo, brodogradnja, zanatstvo, stoje ruku pod ruku sa katalogom realnih imena, realnih porodica, realnih sreća i nesreća, rodoskvrnuća, tragedija i nevjerovatnih pomoračkih ili trgovačkih uspjeha. Suizdavač je niški „Zograf“.

  • Postavio Admin
  • 12/04/2016 20:42
Detaljnije

Izdavaštvo

12/04/2016 21:34

Nikola MalovićKnjiga o zalivskom Meštru  „Bokeški berberin” je knjiga o čovjeku koji je izučivši jedan koristan i drevan zanat sebi i porodici obezbijedio budućnost, a - Detaljnije...

08/05/2016 17:34

Predrag V. Kovačević Istorija bokeljskog pomorstva   Pred nama je hronologija izuzetne pomorske prošlosti jedinog fjorda na Mediteranu. Istoriju je na zahtjev kotorskih kole - Detaljnije...