Podijeli

Novitade Knjižare So, 18. XII 2008.

Obalni knjižarski osvrt

Četiri obalna zimska mjeseca najkritičnija su za poslovanje s knjižarskim nosem iznad vode: novembar, decembar, januar i februar. U ovom periodu nema žičanih stalaka sa knjigama duž hercegnovskog i budvanskog šetališta: sezona je kiša, i nema kupaca. Ljetnji se presing sa 75, prometne u vansezonski na 33 obrtaja, prastarom metaforom kaže li se. Pogureni pod kišobranima, prolaznici su rijetki, čak i na glavnim gradskim trgovima.

Onima sa hercegnovskog Trga soli – čini se da više vitalne cirkulacije ima na kotorskom Trgu od oružja, a Kotoranima se čini kako se provod može biti odvija u Budvi, te da su tamo i klasične knjižare posjećenije. Ali avaj. Nisu.

Duž Bokeljskog primorja postoje tek dvije klasične klasične. Najstarija aktivna (u CG) nalazi se u kotorskoj Kaleti od sardela, i zove se knjižara „Uliks“, a druga je hercegnovska Knjižara So, na glavnom tamošnjem trgu. Duž Primorja postoji i nekoliko tzv. Prodavnica knjiga, od one vrste knjižara koje su odustale od tradicionalnog naziva, te nude što se traži, na način da kupci inspirisani medijima, a ne knjižari, kreiraju ponudu.

Jedini dobitnik zlatne međunarodne nagrade za kvalitet (Star Award for Quality, Geneve, 2008) je hercegnovska Knjižara So. Jedina se našla, slikom i opisom, u nekoliko inostranih pisanih turističkih vodiča, kao proklamovano mjesto u kome se govori engleski jezik bez akcenta.

Čak ni to priznanje, kao ni epitet gradske institucije, nije uticalo da se Knjižara So (od onih sasvim rijetkih koje izborom utiču na oficijelnu listu najčitanijih knjiga u regionu; www.knjizara.com) oslobodi makar opštinskih nameta, i – kao kuriozitet – makar godišnjeg nameta na razvoj turizma! Tim prije što Knjižara So upošljava isključivo fakultetski obrazovan kadar. Taj kadar itekako promoviše turizam. Umjesto da je nagrađen, porezom je upravo kažnjen.

Tokom kišne sezone, obalne knjižare zasute su dodatno i kišom poreza: mjesečnim PDV-om, godišnjim porezom, porezom na plate, porezom na penziono osiguranje, na socijalno, porezom za slučaj od nezaposlenosti, porezom na dobit, na bankarske usluge, godišnjim porezom na zakup poslovnog prostora, na registraciju firme, godišnjim porezom na reklamu (!), plus prirezima na poreze po svim navedenim stavkama. Imaju li poreznici dušu sugestivno je pitanje, kad i ono: imaju li je i gradski oci?

Kako bilo, i dokle god bilo, ovih se kišnih dana u obalnim knjižarama potražuje uglavnom ono o čemu pišu ili govore mediji. To će reći kako sasvim rijetki ljubitelji pisane riječi, otresajući kišobran, pitaju knjižare: - Imate li Hamam Balkanija V. Bajca? Ili Savršeno sećanje na smrt R. Petkovića, ili Teslu V. pištala, ili Novu eru V. Aleksakisa, Predator V. Arsenijevića...?

Katkada se knjižarska obrva uzdigne, bude poslaskana kvalitetom potraživanja, a češće se sneveseli. Jer, u moru produkcije, traži se ono ukoričeno štivo čije je trajanje ograničeno na trajanje pisanog medija koje ga je preporučilo (iz ko zna kojih razloga), ili dok traje RTV preporuka.

Diplomama i mnogim jezicima kao kišobranima natkriveni, uposlenici hercegnovske Knjižare So, sa suštinski ništavnim epitetom Gradske knjižare, obasuti su morem poreskih potraživanja – odozgo. Slične kišobrane nad sobom drži i kotorska knjižara „Uliks“.

Antologijska fotografija Glavni HN trg zimi, može da se preuzme sa jedinog knjižarskog sajta u Crnoj Gori (www.knjizaraso.com). Fotografija je snimljena s praga Knjižare So i prikazuje Trg soli kako ga turistički fotoobjektivi nikad ne bi promovisali: kao mjesto do koga brojnim poplavljenim stepeništima hrle, i sa koga dalje nadiru ka obali – udruženi potoci. Slične budu decembarske slike i u Kotoru. Može li se dakle u Boki disati s knjižarskim nosom iznad vode? U pošalici – na škrge, može. Ali bi se jamačno prodisalo kada bi poreski višegodišnji pljusak prešao u rominjanje. Tada bi zasigurno bilo i kupaca lijepe književnosti, ne samo ljeti, nego tokom kletih mjeseci, nevembra, decembra, januara i februara. Na našoj obali, na mjestu finansijski ovisnom od knjiga na srpskom.

Nikola Malović