НОВИТАДЕ Kriza, popusti i obalni procenti
| Kriza, popusti i obalni procenti |
 |
 |
 |
Podijeli
Jedni bi da u 2009. smanje poreze (Turska), drugi bi da srpske turiste proglase oficijelno (!) dobrodošlim gostima (Hrvatska)... Na vrh Crne Gore ko ak i malo stoji, mora da opazi približavanje nužnosti: talas će da prvo da pogodi razvijenu Boku Kotorsku, idiličnu turističku lokaciju tretiranu naplativim albumom u 26 kolor-slika. I sve njene porezom ekonomije, po vrstama. I nije ovdje riječ o tome gdje je suštinski amoralno da Planeta plaća ceh organskoj gramzivosti Homo westerna, niklog iz protestantizma, liberalne ekomonije i Frojdove psihoanalize u Edemu na zapadu. Niti je riječ o sumnji po kojoj je prorokovana kriza samo dio složenijeg koncepta, tokom koga bi se, po mnogim čitaocima vremena sadašnjeg (kad i dobrih knjiga, razumije se, što slovom ukazuju na isto), iz krize moglo da rodi ono za što običan smrtnik kaže: Ne daj Bože. Riječ je o sasvim konkretnoj gramzivosti, našoj. U fokusu je pitalica: koliko smo sami, povlačenjem vode na našu vodenicu (oličenu u rabatima) uticali da nas zapljusne (srećna?) Nova 2009? Ovih dana zainteresovano otkriva (sem onoga što se u novinama poslovično čita između redova), i to da nema radnje koja ne bi ponudila novogodišnji (bozićni) popust. I to je ok. Taj pozitivan sezonski običaj skloni smo da krstimo kao podrazumijevajući trgovački manir, kao uslov bez koga se u potrošačkom društvu više ne može. Sasvim je dakle očekivano da se ulaskom u radnju poradujemo popustu od 10%, 20%... Ali kako razumjeti kada se oko uhvati na udicu slova i brojeva: POPUST 30% NA SVU ROBU, ili – Popust 50-70%? Kako je moguće da bilo ko, iz bilo kojih trgovačkih razloga (sem ako oni ne bi amortizovali bankrot) nudi nove artikle po cijenama umanjenim za fantastične procente? Ili su pak kritičari stanja na tržištu u pravu kada kažu da je marketinški efektno prvo podići cijene za x% pa ih smanjiti po formuli x(y)%, pri čemu je veličina y ili jednaka x ili predstavlja (izvijesni) popust? No, pravo je pitanje ovo: koliki su onda uobičajeni rabati u radnjama koje mogu da ponude popust od (recimo) 30% na svu robu? Kako god odgovor glasio, knjižarstvo nije od te vrste zemaljske trgovine. Obalno bokokotorsko nezavisno knjižarstvo kao reperna esnafska tačka najudaljenija od svih izdavačkih epicentara (Beograd, Zagreb, Sarajevo, Podgorica), u nemogućnosti je da daje sezonske popuste veće od 10% na sve knjige (ne računajući popuste na stara izdanja), i iz razloga oličenih u onoj vrsti nameta koji ne postoje na drugim poštama. Da bi neko na obali bio knjižar, taj po defaultu mora da govori sve jezike. Zalivske knjižare (kotorska „Uliks“ i hercegnovska Knjižara So) vremenom su postale neformalni turistički centri. Niotkoga plaćeni. Umjesto da budu nagrađene – te knjižare plaćaju čak i lokalni porez za razvoj turizma! Pritom još i: mjesečni PDV, godišnji porez, porez na plate, porez na penziono osiguranje, na socijalno, porez za slučaj od nezaposlenosti, porez na dobit, na bankarske usluge, godišnji porez na zakup poslovnog prostora, na registraciju firme, godišnji porez na reklamu – plus prireze na listom sve poreze po navedenim stavkama. Da se bez vidno istaknute informacije o popustima ne bi našle na meti kritičara iz redova potrošačkog društva, obalne su knjižare, kako je koja našla za moguće, istakle ovih dana svoje very own, praznične procente. 10-20% popusta. Nikola Malović |
