Podijeli

Knjižara So rodonačelnik je ideje – vizualne redefinicije hercegnovskog glavnog gradskog trga, a koja se u opštinskog izvedbi, proširila i na redefiniicju Trga i centralnog dijela glavne, Njegoševe ulice. I nije ovdje riječ o tome da apsolutno niko do sada nije ispoštovao slovo novoformirane Agencije (nego mu je čak i usprkosio, kao npr. Prva banka, koja je na fasadi uzela, u sred procesa, da gabaritnom svjetlećom reklamom promoviše svoje inicijalno postojanje u Herceg-Novom), već je riječ o novom ataku na klasično gradsko knjižarstvo.

Nakon četiri godine tihovanja u stanu iznad jedine klasične hercegnovske knjižare, ponovo se na sceni pojavljuje penzioner Bruno Špindler, onaj isti koji je 2004. g, u jeku sezone, koristeći se rupama u zakonu onoliko koliko i svojim porotničkim vezama, i s tim kanda u vezi, „zaslugama“ spram tadašnjeg lokalnog sudstva, bivši porotnik zatvorio je na kratko Knjižaru So.

Pa se digla građanska i medijska buna do oblaka. Do Radija Slobodna Evropa, TVCG, i svih tadašnjih S+CG medija! Najpoznatiji domaći pisci reagovali su komentarima, koje su u trenu reakcije, imali na svojim mailovima svi domaći mediji.

Penzioner, Bruno Špindler, sve se vrijeme, zapravo pregoneći u maratonskom procesu sa vlasnikom prostora, ne i sa Knjižarom So, trudio da naudi vlasniku prostora, posredno, ali pravno nikako nije mogao. I Knjižara So je, nevina, naposlijetku otvorena, a nakon dokaza da se knjige ipak neće zapaliti, suprotno tvrdnji g. Špindlera, poznatog hercegnovskoj javnosti po tome što je inicijator kataloga prijava na račun komšija, pravnih lica, te procesa koji traju decenijama.

Nakon 4 pune godine od medijski oglašene knjižare Afere Špindler 2004, g. Špindler se ponovo pojavio na vratima Knjižare So.

Ovoga puta, prijetećim tonom, ultimativno je zahtijevao, da se više u Knjižari So ne koristi unutrašnji klima uređaj, dakle onaj bez spoljne jedinice.

Knjižara So, za razliku od svih poslovnih prostora u svom very own komšiluku, nikad nije namjeravala da ruži fasadu stare zgrade na glavnom gradskom trgu, nego je, prva i jedina, na vrijeme nabavila samo unutrašnju klima-jedinicu.

G. Špindleru, koji živi na spratu iznad, navodno je ovoga puta zasmetao topli vazduh što ga emituje knjižarska klima, i po kome, budući tužitelj, „ne može da prozračuje svoj WC“, jer ga topli vazduh potekao iz knjižarskog klima-uređaja, 5 m udaljenog, ometa.

I to sve dvije pune godine nakon postavljanja klime u Knjižari So.

Budući da Knjižara So ni po čemu, sem po slovu zakona, nije profitabilna specijalizovana radnja, a po slovu Zakona ni to, ona nema sredstava da se hladi non-stop, već klima uređaj, nažalost po svoje mušterije, koristi selektivno, samo tokom nesnosnih sezonskih žega, u prosjeku 4 sata dnevno. Pritom, Knjižara So ne ruži fasadu spoljnom klima-jedinicom, za razliku od klime komšije, g. Špindlera, koji je pak ovih dana najavio cunami svih vrsta i oblika inspekcija, a koje namjerava da, anonimnim ili kakvim drugim pozivom, upozna sa svojom nevoljom.

*

Budite na sajtu www.knjizaraso.com, i saznajte kako teče nastavak borbe za elementarna prava uposlenih knjižara, kad i za prava ljubitelja pisane riječi, da ne listaju knjige na +36 stepeni u diskutabiulnom hladu.