U okviru zvaničnog programa 42. Praznika mimoze, u organizaciji „Hercegfesta“, sinoć su u Herceg-Novom, u kongresnoj sali hotela „Plaža“, promovisane "Prugastoplave storije" Nikole Malovića.

Na promociji Laguninog mediteranskog hita, pred svojim je sugrađanima govorio, kuriozitetno, samo autor.

Nikola Malović predstavio je knjigu tumačeći naslov, koncept (6 bijelih i 6 plavih priča) i teme. Govorio je o tome kako su sve antiglobalističke storije iliti priče pisane na način da budu razumljive na svim meridijanima; o tome da ropstva i dalje ima, da zdrave hrane više nema; da smo u cjelini uzev ovisnici o tehnologiji i drogama, da je budući veliki rat predvidiv i izvijestan, te kako ljubav može da trijumfuje na kraju.

Posebno zanimljivo bilo je kada je pisac pozvao prisutne da učine isto što su činili posjetioci beogradske promocije: da izaberu jedan od 27 motiva Boke Kotorske (kojima je ilustrovana knjiga) na razglednicama Branislava Strugara, majstora fotografija, i da se potpišu. Originalna zamisao, da knjiga bude ilustrovana motivima Boke Kotorske na razglednicama u javnoj prodaji – bez premca je u domaćoj književnosti. Poetski gledano, fotograf Strugar ima autorsku izložbu bokokotorskih pejzaža unutar Malovićevih figura, i obratno.

Jedina fotografija u knjizi koja nije Strugarova, ona je na strani 38. i predstavlja najnepoznatiju fotografiju predsjednika Slobodana Miloševića. Na njoj se vidi masonski lanac s portetima figura: Živadin Jovanović, ministar inostranih dela Savezne Republike jugoslavije – Slobodan Milošević – Džesi Džekson & brothers iz 1999. kako se u Belom dvoru tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije drže za ruke. Malović je u „Prugastoplavim storijama“ veoma angažovan, nimalo blag i bezub, „razapet gigantskim temama“, po citiranim riječima Vesne Trijić iz Blica. Na drugom mjestu, a u istom listu, Vesna Trijić će zapisati: "Iz prošlogodišnje literarne produkcije izdvojila bih samo jednu knjigu priča, i to Malovićeve Prugastoplave storije" (Vesna Trijić, Blic, 31. XII 2010).

Budući na sceni sam, to je Malović mogao da ponavlja odgovore, naprosto da bi se dalje čuli, ili – da bi se čuli i u drugim geografijama. Tako, pročitao je pitanje iz intervjua datog sajtu B92, kud plovi ovaj brod? „Naš brod, posigurno, na nosaču svih brodova, plovi oko Sunca. Suprotno od pravca koji su zaokružili glasači na posljednjim ovim, demokratsim, je li, izborima...“

Nesvakidašnji književni performans obilježen je, prije prigodnog koktela, i nekim zanimljivim računicama. „Prugastoplave storije“ pisane su 3 godine, bukvalno svakog dana, po više sati. Ako je dakle knjiga od 150 strana pisana 1095 dana, to znači da je svakog dana nastajalo 0,14% stranice, manje-više jedna jedina rečenica! Isplati li se pod takvim, suštinski nenaplativim uslovima, pisati uopšte – zapitao je prisutne Hercegnovljane i goste Nikola Malović. I nastavio – da se isplati samo za onoga ko bi se i iz svih savjetodavnih kučina ispilio kao pisac – ako je pisac.

U veoma kišnoj primorskoj noći, bila je to, za 40 godina, prva samostalna izložba umjetnički posloženih riječi Nikole Malovića u Herceg-Novom.

Gligo Bjelica